Sciadopitis sadrži samo jednu vrstu.
Sciadopitis verticulata
Domovina Sciadopitis verticulata je Japan, raste u planinama šuma otoka Honshu. Ostaci sciadopitisa pronađeni su u naslagama Krede u Norveškoj, Grenlandu, Rusiji (Yakutia, Ural) i Japanu.
Zimzeleno drvo s piramidalnom, tankom krošnjom, tankim granama, kratkim, vodoravno odvojenim od debla, kovitlano u mladosti; kora je glatka, ljušti se na dugim tankim trakama.
U svojoj domovini sciadopitis doseže visinu od oko 40 m; deblo promjera oko 3 m. Polako raste.
Pupoljci su crveno-smeđi, mali, sivo-baršunasti; mladi izdanci su goli, isprva zeleni, a zatim svijetlosmeđi ljuskavi listovi.
Dvostruke iglice zelene gore, linearne, tupo ocrtane, s 2 bijele pruge dolje, duge oko 8 cm.
Cvijeće je jednodomno. Muški cvjetovi su brojni. Ženski cvjetovi su terminalni, pojedinačni.
Češeri dugi oko 8-12 cm, sivosmeđi, ravni, prekriveni ljuskama blago zaobljenim ili razmaknutim rubovima. Sjeme je oko 1,2 cm dugo, stisnuto, jajasto, okruglo oko opsega.
Zbog izvornog i lijepog izgleda sciadopitisa široko se uzgaja u mnogim zemljama našeg planeta.
Mjesto Sciadopitisa
Preferira dobro osvijetljeno mjesto, ali zaštićeno od hladnih vjetrova. Voli visoku vlagu.
Ne podnosi zbijanje tla. Mjesto mora biti dobro drenirano i pjeskovito.
Sciadopitis najbolje raste na tlima siromašnim vapnencima, svježim, hranjivim tvarima. Dobro zimi pri mrazevima do -25 C, može tolerirati kratkotrajni pad do -34 C.
Njega sciadopitisa
Nakon sadnje u prvih nekoliko godina, stablo je potrebno vezati.
Grane ne mogu podnijeti opterećenje od velike količine snijega, u prvim je godinama potrebna zaštita uz pomoć smrekovih grana.
Za zimu tlo treba malčirati korom.